U utorak, 2. prosinca 2025. godine, u ranim jutarnjim satima krenuli smo u Vukovar. Putovali smo zajedno s učenicima OŠ Draganići. U autobusu smo drijemali. Stali smo na jednom odmorištu. U prijepodnevnim satima smo stigli u Vukovar. Slijedila je pauza za doručak, a nakon toga razgledavanje vojnih kamiona, tenkova i aviona u blizini hostela. Naš vodič, odjeven u vojnu odoru, pričao nam je o ratu i ratnim zbivanjima u Vukovaru.
Poslije ručka smo krenuli u obilazak grada. Posjetili smo Muzej vučedolske kulture i dvorac Eltz u kojem je smješten Gradski muzej Vukovar. Poslijepodne smo iskoristili za odmor u hostelu. Nestrpljivo smo iščekivali večer i odlazak u disco. Sjajno smo se proveli i uživali u večeri na
Dunavu.
Drugi dan našeg posjeta Vukovaru započeo je, naravno, ranim doručkom. Uslijedio je nastavak obilaska grada. Posjetili smo Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Ispred Spomen doma je tenk kao znak sile koju su slomili hrabri branitelji te bista Blage Zadre, junaka grada Vukovara koji se borio i vodio branitelje upravo u ovom dijelu Vukovara. Nakon toga smo obišli i Vukovarsku bolnicu te Memorijalno groblje. Posebno emotivno je bilo na Ovčari, mjestu stradanja mnogih civila i ranjenika u Domovinskom ratu.
Na kraju smo posjetili najprepoznatljiviji simbol grada – Vukovarski vodotoranj. Penjanje na 50 metara visoku građevinu bilo je pravi izazov, ali se isplatilo. S vidikovca se pružao prelijep nezaboravan pogled na grad i Dunav.
Bilo nam je lijepo. Puno smo toga vidjeli i naučili. Iako smo se vratili kući u kasnim večernjim satima, sljedeći smo dan zajedno sjedili u školskim klupama prepričavajući doživljaje.
Tena Hrsan, uč. 8.r.
(članica školske Novinarske grupe)