Cijeli se tjedan u školi razgovara o svetom Nikoli. Čitamo priče, pjevamo pjesmice, glumimo u igrokazima, crtamo, pišemo pisma prepuna želja… i tko zna što sve ne. Na prozore ćemo staviti ulaštene čizmice i potajno se nadati da će i do naše kuće doći, u čizmicu dar staviti.
I onda, gle čuda! 5. prosinca, u prijepodnevnim satima, na vrata naše škole pokucao je ovaj svetac, zaštitnik djece i pomoraca. Nije pitao tko li je dobar jer zna da su sva djeca dobra (neka manje, neka više). Mnogima je izmamio osmijehe. Podijelio je učenicima slatke poklone. Poneke je ostavio s izrazom čuđenja na licu. Na kraju je sve toplo pozdravio i … nestao.
